|
August
Ili on il' ja.
Ne vidim ga kraj sebe.
Šta bi bilo da
Sada nije mene
Nešto na pola,
Čisto sumnjam,
Nitko kao ja.
Da je jak preživio bi,
Da vrijedi preživio bi,
Ja ne želim da postoji
Da li sam...
Kao August.
|
|
Promjena
Prolazim kroz mjesta što krasit će sobu
Uspomena vrijedan dan.
Veseo pas koji krade pitku vodu
Daje mačku spokoj i san.
Da bar ja mogu tako,
Ostvariti nešto bezbrižan i lako.
.. ..
Kazati što mi srce vodi
Daleko od izvora sve dalje slobodi,
Svoj život na crno da zakloni mjesec
I uruši sobu što je izjeda mrak.
Jasno, nečujno, a suviše glasno
Prijatelju imam raaaa.....
.. ..
Svoj život na crno da zakloni mjesec
I uruši sobu što je izjeda mrak,
Samo još misli da priljubim uz usne.
..
Jasno nečujno , a suviše glasno
Prijatelju imam raaaaa...
|
|
Sunce bira uobičajen put,
Da pokaže svima koliko je žut
Taj njegov trud,
S oblacima na grbači,
Čeka osmijeh i daje sjeni kut.
Ruke u zraku, dječji balon k autu,
Sunce se brine, da mali ne pogine,
Kaže umrijet ćeš star
I obasja bubu, buba spasi stvar.
Veli ko hebe balon kad imam bubu čovječe
Mama sadi cvijeće, a stari još dugo sa susjede neće,
Sunce voli privatne stvari, pa obasja mamu po glavi,
Odjedanput joj na pamet padne frižider.
Ruka na dršci, neki čudni trnci,
Krene ka sobi, šta vidi pogodi,
Suza krene,
A zato joj mali ima crte na tebe.
Živo dijete, još jedna samohrana majka,
Po ovakvoj vrućini život joj se našao na bini.
Krvave ruke za trač,
začini dječji plač,
Sunce je tjera, uzmi se Nera,
Uzmi se Nera, uzmi se Nera
Kiša za kraj,
Trgne je iz kome van,
Ali sunce čeka novi dan…
Sunčev blues,
Sunčev blues,
Sunčev blues.
|
|
Prijateljstvo
Nije prošlo dugo već me pitaju za tebe
Ruke su mi lakše kad se brinem sam za sebe
Korak mi je mekan, a lice vedrije
I dok snovi love prošlost, stvarnost lovi život
Bilo bi nam lakše da nije sve ukrivo
Nekom bolje, a nekom lošije
Zato moraš znat da...
Nije prijateljstvo da ga svučeš
Nije prijateljstvo da ga samo svučeš
Pričali o svemu smo bezbroj puta
Prijateljstvo je najvažnije iz našeg kuta
Nikad ni jedna žena neće stat između nas
Ali srce želi da zaluta,
Lovili smo ga na kraju svakog puta
Ipak nasukalo se je baš na nas.
Moraš znat da
Nije prijateljstvo da ga svučeš
Nije prijateljstvo da ga samo svučeš
Jer u životu je važno imat nekoga
Koji čuva stražu tvojim leđima.
Vjeruj mi da nisam zamjerio ti ništa,
Niti mislim da si dužan išta,
Osim moga obraza.
|
|
Tata kaže
U društvu na kraju klupe,
Lažan osmijeh joj skriva muke,
Vlažnu kosu stavlja iza uha,
Pravi se da sluša, pravi se da čuje
Prijatelj priča isto kao jučer,
Bedra joj dodiruju ruke tuđe,
Ruke nove, ruke strane
Više ni sama ne zna kako da stane.
Tata kaže kćeri daj mi pusu
Tata kaže kćeri daj mi pusu
Tata kaže kćeri zagrli me
Moglo je i svršit gore, ma bit će bolje, zar ne!
Kroz jecaj ustane kad čuje da dolazi auto
Niz haljinu se slijevaju krv, znoj i blato
I on sav drhti i ne zna kako da sroči
Dok rukom joj briše uplakane oči
Tata kaže kćeri daj mi pusu
Tata kaže kćeri daj mi pusu
Tata kaže kćeri zagrli me
Moglo je i svršit gore, ma bit će bolje, zar ne!
|