1. |
August
02:15
|
|
||
Ili on il' ja.
Ne vidim ga kraj sebe.
Šta bi bilo da
Sada nije mene
Nešto na pola,
Čisto sumnjam,
Nitko kao ja.
Da je jak preživio bi,
Da vrijedi preživio bi,
Ja ne želim da postoji
Da li sam...
Kao August
|
||||
2. |
Promjena
03:54
|
|
||
Prolazim kroz mjesta što krasit će sobu
Uspomena vrijedan dan.
Veseo pas koji krade pitku vodu
Daje mačku spokoj i san.
Da bar ja mogu tako,
Ostvariti nešto bezbrižan i lako.
Kazati što mi srce vodi
Daleko od izvora sve dalje slobodi,
Svoj život na crno da zakloni mjesec
I uruši sobu što je izjeda mrak.
Jasno, nečujno, a suviše glasno
Prijatelju imam raaaa.....
.. ..
Svoj život na crno da zakloni mjesec
I uruši sobu što je izjeda mrak,
Samo još misli da priljubim uz usne.
Jasno nečujno , a suviše glasno
Prijatelju imam raaaaa...
|
||||
3. |
Posljednji stih
03:12
|
|
||
Djevojka sa dvoje djece leži u sobi
I pita se čemu sve ovo vodi.
I da li je prekasno sada kada misli
Da nema ništa od života svog.
I da li je pogriješila kada je pomislila
Da se riješi i sebe i njih
I da li je pogriješila kada je pomislila
Da napiše svoj posljednji stih.
Ja nemam ništa od života svog
Ja nemam ništa od života svog.
Hladno im je, tresu se ,
Uzmi deku da podnesu zimu koja im nanosi bol.
Al možda ih prejako stišćeš,
Možda ih prejako griješ,
Zar ne vidiš da si jedina koja dišeš,
Ja nemam ništa od života svog
Ja nemam ništa od života svog
Pogledaj ih u oči i reci im
Da nemaš ništa od života svog.
Budiš se u hladnom znoju,
Tjeraš krikom noćnu moru,
I lomiš svoja leđa do njih.
Ti nježni prsti u snažnom čvoru,
Vode ih kroz tu noć golu
Obavija ih spokojan san
Tek kad si odahnula,
Sjetiš se dragoga, i pitaš se šta je sa njim
Iz kupaone blago svjetlo, čuješ teško diše ne'ko
Piše svoj posljednji stih.
Imao je isti san, jasan kao dan
I misli pobjegao sam, pobjegao sam.
|
||||
4. |
Capablanca
04:40
|
|
||
Sve se brzo promijenilo
Ljudi su počeli uzimat te za zlo,
A ti samo nisi više mlad
I ne znaš kako biti star.
Da žrtvuje pješaka, to može svatko,
Nikad lovca za skakača, samo Stanko
I Capablanca.
Bocu vina što našao si
Sakrio sam da je Gliga ne vidi.
I sve žene koje imao si,
I sve žene koje proklinjao si
U rečenicu ne stanu sa tobom,
Al to nije važno
Osamnaest poteza na slijepo
I neće nitko znati.
Samo Spasky,
Samo Spasky.
Žrtvuj, samo vjeruj u sebe
Jer nitko neće pomoć,
Budi prvi, ostali iza tebe
Jer samo tako možeš
Kroz život dalje,
Kroz život dalje.
|
||||
5. |
Dan
02:45
|
|
||
Dođi draga idemo van,
Samo pogledaj nebo, pogledaj dan,
Čvrsto me primi za ruku i znaj
Ne puštam dok ne oznojiš dlan
Vjetar nosi šareni zmaj,
Naklon doživi spontani car,
Ispod njega obitelj
Spremna za put kao znak.
Ne trebaju nam torbe za vlak,
Ostavimo prošlost za stan,
Uđi u prvi separe,
Nasloni glavu na mene,
Osluškuj mi srce, osjeti podrhtaje,
Nek te nose preko gore na more.
Stigli smo draga idemo van,
Samo pogledaj nebo, pogledaj dan,
Dosadni ljudi na još dosadnije mjesto,
A mi kroz šumu da više ne znamo gdje smo.
Naše ruke još se vole,
A tek kad nas noge zabole,
Leći ćemo u samoći,
Zagrlit se u prekrasnoj noći
I gledat kako odnosi vrijeme,
Zajedno nas i mjesečeve mjene
Uz ledenu opomenu vjetra
Naježit se kad valovi polome stijene,
Ali najvažnije je da si tu kraj mene
I da se dlanovi još uvijek ne znoje
A nadam se da nikad neće.
|
||||
6. |
Prijateljstvo
03:16
|
|
||
Nije prošlo dugo već me pitaju za tebe
Ruke su mi lakše kad se brinem sam za sebe
Korak mi je mekan, a lice vedrije
I dok snovi love prošlost, stvarnost lovi život
Bilo bi nam lakše da nije sve ukrivo
Nekom bolje, a nekom lošije
Zato moraš znat da...
Nije prijateljstvo da ga svučeš
Nije prijateljstvo da ga samo svučeš
Pričali o svemu smo bezbroj puta
Prijateljstvo je najvažnije iz našeg kuta
Nikad ni jedna žena neće stat između nas
Ali srce želi da zaluta,
Lovili smo ga na kraju svakog puta
Ipak nasukalo se je baš na nas.
Moraš znat da
Nije prijateljstvo da ga svučeš
Nije prijateljstvo da ga samo svučeš
Jer u životu je važno imat nekoga
Koji čuva stražu tvojim leđima.
Vjeruj mi da nisam zamjerio ti ništa,
Niti mislim da si dužan išta,
Osim moga obraza.
|
||||
7. |
Sunčev blues
03:25
|
|
||
Sunce bira uobičajen put,
Da pokaže svima koliko je žut
Taj njegov trud,
S oblacima na grbači,
Čeka osmijeh i daje sjeni kut.
Ruke u zraku, dječji balon k autu,
Sunce se brine, da mali ne pogine,
Kaže umrijet ćeš star
I obasja bubu, buba spasi stvar.
Veli ko hebe balon kad imam bubu čovječe
Mama sadi cvijeće, a stari još dugo sa susjede neće,
Sunce voli privatne stvari, pa obasja mamu po glavi,
Odjedanput joj na pamet padne frižider.
Ruka na dršci, neki čudni trnci,
Krene ka sobi, šta vidi pogodi,
Suza krene,
A zato joj mali ima crte na tebe.
Živo dijete, još jedna samohrana majka,
Po ovakvoj vrućini život joj se našao na bini.
Krvave ruke za trač, začini dječji plač,
Sunce je tjera, uzmi se Nera,
Uzmi se Nera, uzmi se Nera
Kiša za kraj,
Trgne je iz kome van,
Ali sunce čeka novi dan
Sunčev blues,
Sunčev blues,
Sunčev blues.
|
||||
8. |
Odluka br.1
04:27
|
|
||
Sinoć je jesen prepustila mjesto zimi,
Već duže vrijeme zna,
Snijegom želi da je istjera.
Makar duboko pod njim je
Trava još zelena,
A nešto slično s time imamo ti i ja.
Pusti neka je vrijeme odnese
Nije sve što imam ja,
I onako je s curama stalno plakala,
I to zato što izgledam k'o curica
Ja ne želim da život mi bude kao ulica,
Jer već sva'ko dobro zna
da tebi nisam dovoljan ja.
Jer već sva'ko dobro zna
da tebi treba bend.
Ajmo je'n, dva, tri...
Ti du di du du di di du...
Pusti neka je vrijeme odnese
Nije sve što imam ja,
I onako je s curama stalno plakala,
I to zato što izgledam k'o curica
Ja ne želim da život mi bude kao ulica,
Jer već sva'ko dobro zna
da tebi nisam dovoljan ja.
Jer već sva'ko dobro zna
da tebi treba bend.
Ajmo je'n, dva, tri...
|
||||
9. |
Tata kaže
03:23
|
|
||
U društvu na kraju klupe,
Lažan osmijeh joj skriva muke,
Vlažnu kosu stavlja iza uha,
Pravi se da sluša, pravi se da čuje
Prijatelj priča isto kao jučer,
Bedra joj dodiruju ruke tuđe,
Ruke nove, ruke strane
Više ni sama ne zna kako da stane.
Tata kaže kćeri daj mi pusu
Tata kaže kćeri daj mi pusu
Tata kaže kćeri zagrli me
Moglo je i svršit gore, ma bit će bolje, zar ne!
Kroz jecaj ustane kad čuje da dolazi auto
Niz haljinu se slijevaju krv, znoj i blato
I on sav drhti i ne zna kako da sroči
Dok rukom joj briše uplakane oči
Tata kaže kćeri daj mi pusu
Tata kaže kćeri daj mi pusu
Tata kaže kćeri zagrli me
Moglo je i svršit gore, ma bit će bolje, zar ne!
|
||||
10. |
Svima treba san
03:22
|
|
||
Svima treba bajka,
Svima treba san,
Snovi da nas vode
kroz novi dan.
Teško će nas laži
sa tla dić
jer znamo gdje stojimo,
al ne i gdje ćemo stić.
U posljednje vrijeme
srce mi se steže
i sve je tako daleko,
pomislim na sebe.
Okrenutih leđa
korak nije lak,
kako ćemo danju
kad je dvadeset i četiri sata mrak.
|
FELON Zagreb, Croatia
Felon je bend iz Zagreba čija se muzika može opisati kao mješavina americane, pop-folka i indie rocka s tekstovima na
hrvatskom jeziku. Članovi benda su: Denis Katanec, Ivan Ščapec, Tena Rak i Dražen Hižak.
Od nastanka benda početkom 2011., održali su preko 50 nastupa u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Crnoj Gori...
... more
Streaming and Download help
FELON recommends:
If you like FELON, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp